Ovo me nasmijalo. Doista je poluživo, pa i ja sama. I ja svoje razgovore obavljam u šetnji do wc-a-to mi je najudaljenija prostorija, pa i uspijem dovršiti misao, ili nešto (ne)suvislo reći sebi u bradu. Ostale prostorije su mi preblizu da bi puteve do njih mogla upotrijebiti za neka glasna razglabanja - misao mi prekine i prereže ivica vrata koje otvaram. Pozdrav.