Mirela majić-zec's Blog (5)

RUN, LUDA LOLA, RUN Mogla si reći oprosti Prije nego što si bacila prvi tanjur o zid Mogla si reći oprosti Par samoglasnika i jedno tvrdo r Složeno u nekom kozmičkom besmislu Koji prezireš - nisi voljela okruglo Tako glupo ooooo -letio je drugi tanjur Mogla si reći oprosti Ali si sjela i plakala Mala krhotina tanjura je ostala U tvom tabanu dok si trčala bosa Mogla si reći oprosti Da nisi mrzila tuđe riječi I stvarala vlastite Možda si i rekla kad si Izrekla "mmmsum " Ali nisam razumio jer se n… Continue

MIRISALO JE PO AMONIJAKU I LAŽIMA „ Kada se misliš ženiti? „ Mile je prožvakao poveći komad janjetine, ostalo je još nešto mesa oko kosti. Nije uputio pogled onome kome je uputio pitanje. Nastavio je glođati kost mjerkajući poveću kobasicu koja je plutala u ulju. „ To nije tvoj posao. „ Kost je bila oglođana, pa je Mile uzeo čačkalicu, izvukao sitne ostatke janjetine među zubima, prožvakao ih, pa čačkalicu vratio u kut usana. „ He, he, he. A da čiji je to posao? Živiš na mome. „ Podjebavao je.… Continue

IAKO NISAM SIGURNA... . Ljeto je bilo na izdahu – već tri mjeseca je pržilo, dovlačilo turiste, pjevalo, plesalo po diskaćima, seksalo se ispod borova i na šljunčanim plažama povremeno ostavljajući prezervative voćnih okusa. Sve manje ga je ostajalo, bježalo je dok sam mu pokušavala otrgnuti komadić. Još uvijek je bilo nešto turista, onih slabije platežne moći koji su dolazili u zenit sezone pohvatati zrake sunca. Tada mi je bilo najljepše sjesti na šljunak i gledati nebo i more. I agave, palme,… Continue

HIGHWAY TO HELL „ Gospođo, vama ova čekaonica nije pomalo klaustrofobična? Mislim, pogledajte onu lampu-kao da se bori za svaku minutu stropovskog života i onda samo jedan tras i ugasi se zauvijek. Baš kao i mi ljudi. No, vrlo brzo će je zamijeniti, što mislite? Ili možda ipak ne, da potenciraju ovu postkomunističku atmosferu? A i moram zamijetiti da se prozori izjedeni crvotočinom odlično uklapaju. Ma da, svako mjesto ima svoju tipičnu atmosferu, a ja nisam ljubitelj zatvorenih prostora. Recim… Continue

U ZEMLJI OLOVNIH OBLAKA...( "RAZBARUŠENA" PJESMA-PRIČA ) Hladno mi je...Pokrij me oblacima, meki su i topli. Samo potegni za konopčiće na kojima vise-veseli papirnati zmajevi moga i tvoga djetinjstva - crveni, plavi, žuti, zeleni... I pusti me da i dalje jedem jagode, naranče, trešnje – žilama mi teče fruktoza, a koštice pljujem na suknjice gdje dozrijevaju u plodove. „Iritantno voćne krpe.“ kažeš, kažem: „ Golotinja protjerana iz raja na kojoj niču plodovi bijesa, jabuka sa rasutim košticama u… Continue