IAKO NISAM SIGURNA...

[mirela majić-zec]

IAKO NISAM SIGURNA...
.
Ljeto je bilo na izdahu – već tri mjeseca je pržilo, dovlačilo turiste, pjevalo, plesalo po diskaćima, seksalo se ispod borova i na šljunčanim plažama povremeno ostavljajući prezervative voćnih okusa. Sve manje ga je ostajalo, bježalo je dok sam mu pokušavala otrgnuti komadić.
Još uvijek je bilo nešto turista, onih slabije platežne moći koji su dolazili u zenit sezone pohvatati zrake sunca.
Tada mi je bilo najljepše sjesti na šljunak i gledati nebo i more. I agave, palme, borove, svo to zelenilo koje odmara oči. Pogotovo oči sa dioptrijom koje ne vole naočale.
Iza obližnjeg otočića klizio je brod. Stršao je samo jarbol koji je zarezivao sunce u zalasku. Tek dva kupača u pospanom moru, iz obližnjeg kafića sklepanog od dasaka čuo se Louis Armstrong - kao sa nekog prastarog gramofona. Čulo se i škripanje tako svojstveno starim i puno puta preslušanim pločama. Crnac je stajao iza šanka, mulatkinja je ispijala koktele koketno prekriženih nogu na barskom stolcu. Lepršava, poluprozirna, ljetnja haljina kroz koju su se vjerojatno nazirale visoko podignute bradavice čokoladne boje. Crnac i žena su bili prijatelji. Više poslovni partneri - dijelili su zaradu. Naslućivala sam neki okršaj, jer sam odjednom ugledala bljesak oštrice noža. Zadrhtala sam.
Šljunak se oglasio pod pridošličinim nogama i razbio moj na brzinu sklepani svijet. Louis je nastavio pjevati.
„ Ja sam izbavitelj. „
Visok, bradat, duga kosa u rezancima, izlizane traperice i košulja sa karo uzorkom. Osjetio je moj strah.
„ Ne trebaš se bojati. Obranit ću te ako netko naiđe. Ja sam Isus. „ Mahao mi je kišobranom pred očima.
Nisam odoljela da ga žacnem prevladavši strah:
„ Kad si već Isus, kako to da nosiš kišobran? Ili si zapovjedio pljusak?„
„ Nemaš ti pojma. Imaš Helex? „
„ Nemam. „ Odgovorila sam.
„ A što onda imaš? „
Zbrojila sam u glavi i poput bankomata izbacila rezultat:
„ Ništa. „
„ Imaš pet kuna? „
„ Ako imam ništa, to povlači da nemam nešto. Čista logika. Premise i silogizam. „
Zakolutao je očima i otišao. To sam i htjela – nije mi trebalo društvo. Otpratila sam ga pogledom, ustala i ugasila cigaretu utiskujući je vrhom cipele u šljunak. Praćena zvukovima jazza, betoniranom stazom zaputila sam se u vrelinu grada. Dan na izdisaju pokušavao je odmoriti svoje tijelo na toplom asfaltu, no bivao je gažen i uznemiravan od strane turista i njihovih ljetnih cipela. Na početku rive stajala je bina u kojoj je ovog ljeta održano dosta prigodnih igara. Stranci su gunđali da ma što to bilo što ovi Hrvati nude, u svakom slučaju je preskupo. Oko bine je stajalo dosta svijeta, što lokalnog stanovništva, što turista.
Progurala sam se između dva visoka postarija čovjeka da bih imala bolji pogled. Unutar bine je bio Isus.
„ Nitko, nitko se ne sjeća kako sam ja igrao nogomet, a i kakav sam matematičar bio! „
Neki dječarac se smijuljio:
„ Ajde, vidjet ćeš što Isus zna i kako računa. „ Obrecnuo se Isus na njega.
Padale su salve smijeha.
„ Daj ti, nama, Isuse, dobaci koju kunu. Ali prvo baci neku brojčinu na kvadrat da se dokažeš.“ Viknuo je neki deran.
„ Braco, ja ću te naučiti kako se igra balun i kako se računa. „ Lamatao je Isus i dalje kišobranom, a braco se i dalje smijao. Isus se najednom naljutio. „ A, pizdune jedan, što mi se smiješ! Di si ti bija kada san ja igra balun, ali mora san se ostavit kada san vidija da moran spasit svit. I tebe. „ Uperio je vrh kišobrana prema deranu.
Spremao se nastaviti, ali mu je pogled naglo pao na mene:
„ Seko, seko, evo neka seka kaže jesam li je danas spasija i to besplatno. „
Šutjela sam, malo mi je bilo nelagodno od naglo uperenih pogleda u mom pravcu. Razmišljala sam da li da šmugnem, no neki glas mi reče: „ Ta ne budi Juda. „, pa prozborim pomalo tiho.
„ Istina je. Danas me je spasio. „
Nekome nije bilo dovoljno, pa je upitao:
„ A od čega, mala? „
„ Od fra Jebe. Šulja se okolo. „ Bubnem bezveze, došlo mi da provociram, i pođem svojim putem usput okrznuvši ramenom neku babu koja se je krstila, dok je iza mene Isus vikao:
„ Eto vam, nevjernici. Isus je tu da spašava. Od fra Jebe i ostalih.“

Ima onih koji dilaju heroinom, Viagrom, ženama, demagogijama,maslinovim uljem po prevrelim plažama, starom odjećom, budućnošću, seksom, cigaretama, plastičnim bocama, ljekovitim travama, lažima. Isus je pak dilao spasenjem, a marihuanu je sadio za vlastite potrebe.
Tako je i nadrljao i završio u policijskoj stanici. Domišljato je posadio marihuanu ispred same policijske stanice, noću je dolazio zalijevati, no kako ni sam Isus nije bio oslobođen narcisoidnosti, nije odolio da se pohvali kako je zajebao čuvare reda, a netko je potom zajebao njega i uredno ga prijavio.
Došla je i jesen, Louis Armstrong je pokupio svoje krpe, ploče, pjesme, sklepao neku daščaru i zasvirao u toplijim krajevima. Crnac i djevojka su otišli trbuhom za kruhom, utovareni poput ostalog inventara. Ja sam i dalje sjedila na šljunku i bacala svoje priče moru. More je dilalo pričama noseći ih na valovima od otoka do otoka, od zemlje do zemlje, od naroda do naroda, od mene do Indijca. Već odavno nisam razumjela ni vlastite, ali ovu sam sa lakoćom pročitala:
„ Žena je sjedila na šljunčanoj plaži. Mi smo pijuckali u polutruloj daščari sklepanoj među biljem tipičnim za Mediteran i slušali škripavi glas Louisa Armstronga sa izlizane ploče. Iza obližnjeg otočića jezdio je brod – zaključio sam po jarbolu koji je zarezivao sunce u zalasku. Potpun pogled na ženu prekrivala mi je poveća agava. Sa obližnjeg barskog stolca koketno mi se smješkala mulatkinja i zaokupila moju pažnju. Lokalne žene su bile jako zgodne, Čehinje isto, iako su u pitanju bile dvije potpuno različite ženske ljepote, ali ova mi se činila kao ona oko koje ću imati najmanje muke. Dobro se držala. Kroz prozirnu haljinu smješkale su se čokoladne, visoko podignute bradavice. Platio sam joj piće dogovarajući se pogledom. Mislio sam joj naručiti i drugu rundu, opipao sam džep u kojem su bili prezervativi, ali uplašio sam se bljeska oštrice noža. Brzo sam bacio pogled na ženu na šljunku. I dalje je mirno sjedila i nije čula da joj se približava muška prilika duge kose u izlizanim trapericama i karo košulji. Kratko je trajao razgovor među njima, čuo sam samo da se glasno spominje Isus. Kasnije sam ga vidio na trgu pod svjetlima noćnih lampi, par metara od mene stajala je i ona. Imala je sjetno lice, šutjela je i gledala. Lokalni ljudi su mi pokazali njihovog boga. Malo su se smijuljili pritom, ali meni je izgledao normalno kako bi trebao izgledati zapadnjački Bog – traperice, brada od tri dana, karo košulja. Bio je to onaj lik sa plaže. Samo mi nije jasno tko je fra Jebo – to je jedino što je prozborila žena sa plaže, a da sam ja čuo, ako sam uopće dobro čuo u silnoj galami. No, zanimljiva zemlja svakako, iako nisam siguran da sve ovo nije samo jedna u nizu mojih izmišljotina koje prelijevam na papir dok sjedim na svojoj plantaži u blizini Bombaya i povremeno pogledam glatku površinu jezera. „

Osim ove Indijčeve priče, čuvam i komadić ljeta koji sam uspjela otrgnuti. Miriše po soli i prelijeva se po prstima. Kada mi dosadi igra i nostalgija, vratim ga u bocu. A taj dan je doista izgledao kao u Indijčevoj priči. Kao i u mojoj, uostalom. Baš tako, vjerujte mi.
Hm, iako nisam sigurna da sve ovo nije samo jedna u nizu mojih izmišljotina koje prelijevam na papir dok sjedim u stanu u Zagrebu i povremeno pogledam zelena stabla ispred sebe.