Uslovna Sloboda
Danas sam se probudio veoma rano, sve u skladu sa nastavnim planom i programom. Ali sam ipak odlučio da ostanem još neko vreme u krevetu (što je sigurno, sigurno je). Spojio sam pauzu za ručak sa pauzom za večeru i doručak i iz kreveta ustao negde oko 11. Ostatak dana (ono što vam preostane kada ustanete u 11) trudio se da provedem politički fer i korektno. Nisam se zamerao zidovima, hodao sam na prstima, praveći što manje buke. Neki lusteri, visoko okačeni po plafonu, preteći su me gledali, ali sam rešio da to otrpim.
Dobrovoljno sam se javio da razmaknem zavesu. Na programu je bio raspad sistema, Rambo Stalone je po zna koji put tukao jadne crnce. Vratio sam zavesu na mesto, praveći se da ništa nisam video.
Uzeo sam da zapalim cigaru i uživao u dimu koji se širio svuda po sobi. Mrak je započinjao svoju prljavu igru, a ja zavaljen u fotelji čekao sam Joa koji obično navrati negde u ovo doba. No, Joa nije bilo i ja shvatih da su danas izbori. Možda čak i referendum. Pitanje je verovatno, po ko zna koji put bilo: biti ili ne biti. Ne sećam se tačno odgovora.
I tako u poslednjem trenutku zaustavnog vremena, palo mi je na um, da su mogućnosti koje je ovaj dan uvukao u sebe, pa recimo beskrajne. Ali ponoć se već polako primicala i ja se, čisto da ne završim u patetičnom tonu, setih da je sutra novi dan i da će sunce, kako to obično biva napraviti još jedan krug oko zemlje..
Share
You need to be a member of Tekstura to add comments!
Join this network