Barski story o tome kako život nije američki sitcom

[Vinko]

Dragi moji prijatelji glumci,
sa svojim anoreksijama
i bijelim lajnama
u zahodima produkcijskih kuća
vi djevojke mirnih lica
i savrššeni dečki iz susjedstva
koji nukad ne počine preljub
ni samoubojstvo
(osim kad ne glume,što je ionako nebitno za nas blesave)

Vi silni parovi
koji se uvijek pomirite na zadnjim stranama
scenarija punog statičnih šala
veoma ste svjesni tih laži
dok pred zoru hvatate djeliće sna
s votkom u grlu
okus
steže grlo poput omče
i vaša vam kupaonica
neda da pobjegnete

Mogli ste nam reći
da će Laura napucati Urkela
kad se odvrti špica poslijednje sezone
a Sheffield će prevariti Fran i kasnije grcati
u suzama
negdje u Sohou
nad osamljenom kriglom piva
jer se takva dobra židovska djevojka ne vraća
nazvat će zatim hrpe papira svojim ljubavnicama
u bezuspješnom pokušaju
da izmisli hepiend

Žao mi je što se ne smijem
moji dragi,dragi komedijanti
heroji modernih bajki
i humora lijepihobitelji
ali ispod mojih je nogu ostao dijamantni put
i preostaje mi samo početi opet
iz neke veže u kasnim satima noći
ostavivši
srce da se hladi.

[amelie]

ne bih se slozila s puno toga ovdje. ljudi mogu biti sretni. istinski sretni. ljudi mogu izgledat i osjecat se dobro. bez anoreksije, sminke, preljuba i samoubojstava (ili ideja o doticnim).
sreca nije samo na ekranima. sreca se ne stvara u filmskim studijima. sreca postoji, ovdje i sada. moras samo dozvolit sebi da se opustis i nadjes je. ili da ona nadje tebe..kako god.

[Vinko]

Povjerovao bih...

[amelie]

u tom slucaju bi je vjerojatno i osjetio.