Tea's Page

kiše uvijek imaju nešto sa gubicima patetika potpisuje lokve fanatičnim mravima točno u 16 i 31, kažem rukom (usta su mi presuha) odlazite! neki se ne znaju ni utopiti. tuga je samo rima za dugu zar postoji neki pakt s oblacima za kojeg znaju samo oni što će prstom uprijeti u mene, zbunjenu između rebusa i trepavice na podlošku čaše, ne trljati oči suviše! trebalo bi visjeti kao prometni znak na svim mojim cestama tražite nešto? tu ispod stola..? ne, danas sam, ne, davno sam izgubila prijat… Continue

Prešao je rukom preko znojnog čela i nastavio ribati čamac. Južina se polako premještala s neprobojnih oblaka na njegove vjeđe pa je zaključio da je dosta za danas i krenuo ka staroj kamenoj kući. Kad je bio dijete bila je jednako sablasna, zamak duhova, kako su je nazivali sestra i on, valjda kakvo nasljeđe plemenitaške obitelji, koje što zbog ruševnosti, što zbog nezgodne udaljenosti otoka od kopna nikad nije zapelo za nečije oko, pa ni državno. Duga su znala biti razdoblja bez struje, a poslj… Continue